U sklopu naše šire analize stanja i dostupnosti radne snage u području socijalne skrbi za starije osobe, s posebnim naglaskom na nedostatak stručnog i drugog kadra, regionalnu dostupnost radnika, privlačenje novih ljudi u sustav, zadržavanje postojećih stručnjaka, provedivost kadrovskih normativa propisanih za pružanje socijalnih usluga te definiranje potrebitih novih zanimanja, razmatramo uloge i aktivnosti različitih dionika koji utječu na stanje radne snage u sustavu – nadležnih državnih tijela, obrazovnog sustava, poslodavaca, stručnih organizacija i komora.
Jedno od područja koje analiziramo odnosi se na socijalne radnike, s obzirom na to da se već niz godina upozorava na njihov nedostatak, dok se istodobno u stručnim raspravama i prijedlozima kadrovskih normativa zagovara povećanje njihova broja u pojedinim socijalnim uslugama. Stoga smo Hrvatskoj komori socijalnih radnika uputili konkretna pitanja: što je tijekom gotovo deset godina učinjeno da socijalnih radnika bude više, gdje je plan njihova privlačenja i zadržavanja i koliko su kadrovski normativi koje zagovaramo uopće provedivi?
U trenutku kada se ponovno raspravlja o minimalnim (MINIMALNIM!) uvjetima za pružanje socijalnih usluga, gotovo svaka rasprava o kvaliteti završava na istom mjestu - treba nam više stručnih radnika.
I treba.
Korisnicima socijalnih usluga pripada kvalitetna stručna podrška, a socijalnim radnicima uvjeti u kojima svoj posao mogu obavljati profesionalno, odgovorno i bez kronične preopterećenosti. No postoji pitanje koje u tim raspravama ne čujemo dovoljno često - gdje ćemo pronaći sve te stručne radnike koje upisujemo u normative?
Hrvatska komora socijalnih radnika u komentarima na pravilnik opravdano zagovara dostatan broj socijalnih radnika. Ali ako socijalnih radnika već danas nema dovoljno, (i da je samo danas, nema ih već deset godina!) povećanje njihova broja na papiru samo po sebi ne rješava problem. Normativ nije kadrovska politika. Možemo u pravilnik upisati još jednog socijalnog radnika kao minimalni kadar, ali pravilnik ga neće proizvesti.
Komora problem nije otkrila jučer
Važno je odmah reći: nije točno da Hrvatska komora socijalnih radnika problem nedostatka kadra nije prepoznavala niti da u vezi s položajem profesije nije ništa radila. Naprotiv.
Još 2017. Komora javno govori o kadrovskoj potkapacitiranosti sustava. Iste godine javnosti predstavlja Tim za odnose s javnošću i medijima, čiji je cilj bio objektivnije prikazivanje rada socijalnih radnika i poboljšanje njihove slike u društvu. Provodila se i akcija „Svjetlo za Jakova“, usmjerena na osvještavanje javnosti o uvjetima i rizicima u kojima socijalni radnici rade.
Godine 2019. Komora od tadašnje ministrice izričito traži povećanje broja radnika, veća ulaganja u uvjete rada i dodatne kapacitete sustava. Iste godine provela je istraživanje na 739 socijalnih radnika koje je pokazalo visoku razinu profesionalnog stresa, preopterećenost te snažan osjećaj izloženosti kritikama javnosti i medija.
Komora je tijekom godina reagirala i na pitanja profesionalne odgovornosti, zakonskih rješenja i položaja socijalnih radnika. Pokretala je inicijative, sudjelovala u stručnim raspravama i organizirala stručna događanja. Godine 2023. pokrenula je i inicijativu za zapošljavanje socijalnih radnika kao stručnih suradnika u školama, zajedno s Hrvatskom udrugom socijalnih radnika, Studijskim centrom socijalnog rada i Koordinacijom komora u socijalnoj skrbi.
Dakle, problem nije u tome što se Komora nikada nije oglasila. Problem je upravo suprotan.
Ako se na nedostatak socijalnih radnika upozorava najmanje od 2017. godine, što je u gotovo deset godina napravljeno da ih danas doista bude više?
Od upozoravanja do rezultata
U ožujku 2025. javno je objavljeno da sustavu socijalne skrbi nedostaje najmanje 700 stručnih radnika različitih profesija, a predsjednik Hrvatske komore socijalnih radnika Domagoj Kronstein upozorio je da potrebe sustava nadmašuju postojeće kapacitete te da je stručnjake posebno teško privući i zadržati u ruralnim područjima. Kao moguće odgovore spominjao je ciljane mjere, dodatne resurse i pomoćno osoblje. Godinu dana kasnije, 17. ožujka 2026., Komora ponovno govori o nedovoljnom broju stručnih radnika. Predsjednik Komore tada navodi da je potrebno razmišljati o tome kako privući više ljudi koji bi željeli raditi u sustavu.
I upravo se tu nameće pitanje - ako smo 2017. znali da imamo kadrovski problem, možemo li 2026. još uvijek biti na razini razmišljanja kako privući ljude? Devet godina dovoljno je dugo razdoblje za analizu problema, definiranje ciljeva, predlaganje konkretnih mjera i praćenje njihovih rezultata.
To ne znači da Komora sama može riješiti problem nedostatka socijalnih radnika. Ne može.
Komora ne određuje državnu upisnu politiku, ne određuje plaće u sustavu socijalne skrbi i nije poslodavac većini socijalnih radnika. Velik dio odgovornosti pripada resornim ministarstvima, obrazovnom sustavu i poslodavcima. Ali Komora nije ni običan promatrač.
Što zakon očekuje od Komore?
Prema Statutu Hrvatske komore socijalnih radnika, među njezinim poslovima nisu samo licence, stručni nadzor i edukacije; ona treba pratiti i unapređivati rad ovlaštenih socijalnih radnika i uvjete njihova rada te utvrđivati standarde rada i normative. Pravilnikom kojim je propisan sadržaj godišnjeg izvješća Komore traži se, među ostalim, izvještavanje o novim inicijativama i projektima Komore te prijedlozima za unapređenje rada socijalnih radnika.
Stoga je sasvim legitimno Komoru pitati ne samo „Jeste li upozoravali da nas je premalo?“
nego i „Što ste predložili da nas bude više, kada ste to predložili, kome, što je prihvaćeno i kakav je rezultat?“
Gdje je kadrovska slika profesije?
Komora je upravo institucija koja kroz svoja javna ovlaštenja vodi evidencije o profesiji i izdaje odobrenja za rad. Zato nas zanima postoji li danas cjelovita kadrovska slika socijalnog rada u Hrvatskoj. Koliko imamo aktivnih socijalnih radnika? Koliko ih svake godine ulazi u profesiju? Koliko ih napušta sustav socijalne skrbi ili samu profesiju?
Koliko će ih tijekom sljedećih pet ili deset godina otići u mirovinu? U kojim županijama ih najviše nedostaje? Koliko mladih nakon završetka studija uopće želi raditi u sustavu socijalne skrbi? Zašto odlaze? I, najvažnije, koliko će dodatnih socijalnih radnika biti potrebno ako prihvatimo sve kadrovske normative koje danas predlažemo?
Ako takve analize postoje, vrijedno ih je pokazati javnosti. Ako ne postoje, teško je razumjeti na temelju čega planiramo budući sustav.
Tko promovira profesiju?
Posebno je važno pitanje privlačenja novih ljudi. Komora je još početkom 2017. pokrenula Tim za odnose s javnošću upravo s namjerom poboljšavanja slike socijalnog rada u društvu. To je bio dobar i potreban potez. Od tada je prošlo gotovo deset godina.
Zato vrijedi pitati što se dogodilo nakon toga. Postoji li kontinuirana nacionalna kampanja kojom se mladima predstavlja profesija socijalnog rada? Odlazi li se među maturante i studente? Pokazuje li se javnosti koliko je područje socijalnog rada široko; od rada sa starijim osobama, djecom i obiteljima do zdravstva, obrazovanja, lokalne zajednice, civilnog društva i brojnih novih socijalnih usluga? Postoje li programi mentorstva mladih stručnjaka?
Programi povratka onih koji su profesiju napustili? Istraživanja razloga njihova odlaska? Postoje li posebne mjere za privlačenje stručnjaka u sredine u kojima ih kronično nema?
Komora organizira stručne skupove, edukacije i simpozije, što je jedan od važnih dijelova njezina posla. Primjerice, 2025. organiziran je regionalni simpozij o koordinaciji usluga, deinstitucionalizaciji i školskom socijalnom radu. Ali stručni skup za ljude koji već jesu socijalni radnici nije isto što i politika kojom stvaramo nove socijalne radnike. To su dvije različite stvari.
Viši standard? DA! Ali mora biti provediv.
Pitanje dostupnosti kadra posebno je važno pružateljima socijalnih usluga. Pružatelj ne može zaposliti stručnjaka kojeg na tržištu nema. Ako država propiše određeni normativ kao minimalni uvjet bez kojeg pružatelj ne smije raditi, tada nedostatak stručnjaka više nije samo problem poslodavca. On postaje pitanje dostupnosti same socijalne usluge. Zato kod svakog prijedloga povećanja normativa treba napraviti vrlo jednostavan test: koliko dodatnih stručnjaka ovaj prijedlog zahtijeva na razini Hrvatske, koliko ih trenutno postoji i koliko ih je dostupno na tržištu rada. Ako ih nema dovoljno, u kojem ćemo ih roku osigurati?
I koje ćemo mjere poduzeti da ih osiguramo? Bez odgovora na ta pitanja postoji opasnost da na papiru imamo sve bolje standarde, a u stvarnosti sve manje pružatelja koji ih mogu ispuniti. Konačni rezultat tada nije kvalitetnija usluga. Konačni rezultat može biti manje dostupnih usluga za korisnike.
Zato smo pitanja poslali Komori
Zbog svega navedenog uputili smo Hrvatskoj komori socijalnih radnika službeni dopis s konkretnim pitanjima o kadrovskom deficitu i aktivnostima Komore. Među ostalim, zatražili smo podatke o broju i teritorijalnoj raspoređenosti socijalnih radnika, eventualnim projekcijama budućih potreba, odlascima iz profesije, aktivnostima privlačenja i zadržavanja kadra te rezultatima inicijativa koje je Komora tijekom posljednjih godina poduzimala. Pitali smo i nešto što smatramo posebno važnim u aktualnoj raspravi o minimalnim uvjetima: kada Komora predlaže povećanje broja socijalnih radnika u kadrovskim normativima, procjenjuje li istodobno koliko je dodatnih stručnjaka potrebno za provedbu takvog prijedloga i postoje li ti ljudi na tržištu rada?
Cjelovit dopis s pitanjima Hrvatskoj komori socijalnih radnika dostupan je OVDJE .
Odgovore Komore objavit ćemo u cijelosti odnosno uključiti ih u daljnju analizu ove teme.
Ovo nije pitanje protiv socijalnih radnika
Važno nam je to jasno reći. Ovaj tekst nije kritika potrebe za socijalnim radnicima niti pokušaj smanjivanja njihova mjesta u sustavu. Upravo suprotno. Socijalni radnici rade iznimno odgovoran i emocionalno zahtjevan posao, često s prevelikim brojem korisnika, velikim administrativnim opterećenjem i odgovornošću koja daleko nadilazi uvjete u kojima rade. Ako želimo više socijalnih radnika uz korisnike, moramo učiniti profesiju takvom da ljudi u nju žele ući i žele u njoj ostati. A to se ne postiže samo propisivanjem normativa.
Potrebni su podaci. Projekcije. Upisna politika. Dobri uvjeti rada. Plaće. Profesionalna podrška. Mentorstvo. Promocija zanimanja. Regionalne mjere. Rasterećenje administracije. Suradnja Ministarstva, obrazovnog sustava, poslodavaca, stručnih udruga i Komore.
I potrebno je mjeriti rezultate.
Hrvatska komora socijalnih radnika već godinama govori da socijalnih radnika nema dovoljno. Ne pitamo više samo jesu li na problem upozorili. Pitamo što smo, otkad za problem znamo, učinili da ga riješimo.
Jer korisnicima nisu potrebni socijalni i stručni radnici zapisani u pravilniku.
Potrebni su im socijalni radnici koji stvarno postoje.